Feeds:
Posts
Comments

Mountain’s Beat

Mountain, mountain are you just the painting on the wall?

I’m down the hill

To straddle you, another shoes big as boat I need

Walking and bypassing for at least 1000 years

No news of the century in your caves:

Stalactites, stalagmites stand precise

Like soil where you released dreadful roots in

On your back

Grizzly dancing with Bugs Bunny

Lamb needs comfort, also Bambi

Made of gold and verdure are your forests

Like hair of one Deutsch Herr who I loved

His hair — trees in Africa glued to Earth

He switched to mute, but the pain I understood

We were Helen Keller and her Anne

In that hair I lost my hand:

Picked up berries and firewoods

I’m not a glass woman as it seems

To carry mountain on my back around

I’m absolutely willing

Winds are gothic, winds are true, should I fall asleep before midnight

But

Sharp sounds forests send to tremble me

To chase the fears away

I sing:

All or nothing at all

Big wet stone

Wonderful moss under

All for me?

On your top, a house hand made by me

Lights and peace

You can smoke pipe in the night and you can

Beat beat beat beat the beat

There are paths

Sanja Nikolic

Priča u knjizi

Link: Lapis Histriae 2014

lapis 2014 omot

Sve uništava

Čovek nepogrešivo bira šta će ga uništiti

ubijaju ga vozovi

protok stvari

sumrak koji prelazi u veče

ubija ga život u mlinu koji naslućuje

jer stari majstor brašno pravi

gde spava zloduh i čovec i čovečica zajedno

naslućuje svet i njegovu mašinu

mesec juri mesečinu

i to ga muči

sjajna prašina nedolična

njegovog staklenog sjaja,

nepomičnog sjaja

 

Sanja Nikolic

 

Nasukani kruzer

u nebo gleda

bočnim okom

bije ga morska struja o kostur

 

nekada kruzer

svetskog kapaciteta,

danas pristanište za vodu

 

jato riba na propeleru, u mestu vrti

algin korov

 

u plićaku treperi i svoje tužne senke se boji

div,

kad ga nevreme smlati

munje mu cepaju utrobu

 

izvestan status,

ko običan kajak zakucan

sa ubicom, tlom, spojen

 

grakće ptica na kormilu

neguje perje u dosadi

 

raspolućen između neba i zemlje,

u muk morske mase,

radar bi u duge plovidbe

 

misli po radijusu plutaju

dok gospođa ptica postaje admiral zapovednik

 

Sanja Nikolic

 

Planina i zlatne šume

Presavićeš se jak kao planina,

odronićeš sopstvene odrone i

doći ćeš po mene.

 

gledaćeš me misaonim očima strasti

jer i strast puno misli

dok luta od jednog do drugog,

nesigurna, paleći tragove

 

setićeš se šuma, zlatnih i kao ti, bujnih

ispod kojih stražare brisani prostori i

gde žestoki vetrovi kao ljudski odnosi

brišu tragove da su tamo nekada

hodali i voleli se ljudi

 

grliću te i podelićemo terete

jedne planine

 

Sanja Nikolic

 

Logika

sve je na svetu neizvesno, sve

što pokušamo dohvatiti

izmiče nam i kad dajemo sve od sebe,

sumnjamo da su pojave samo drhtave opsene

 

sve je varljivo, sve

na primer, ljudi su moćni prema svetu

a da nemaju moći nad sobom

njihove su ličnosti prema drugima opsene

 

smatram da je izvesno,

izvesno, a da nije varljivo,

iako strašno zavodljivo,

naše lajanje na mesec u mraku

sa četvoro mutnih očiju opsene

 

Sanja Nikolic

 

Goli ljudi

Ljudi hodaju

a kada čuju za nečiju smrt

zastanu, trznu se i malo razmisle

 

svi ti ljudi koje vidite

nose odela i maske na licu.

zamislite ih gole,

skinite im maske.

ako još uvek stoje nepoljuljani,

to su pravi ljudi

 

problem je što će većina koju zamislite

bez odela

sata

statusa

stana

muža

žene

ili automobila,

postati komična i besmislena

kao neispisani list papira

 

Sanja Nikolic

 

Follow

Get every new post delivered to your Inbox.

Join 39 other followers