Feeds:
Posts
Comments

Posts Tagged ‘Sanja Nikolic’

Odloženo sam zimzeleno odelo i visim nahereno

starački odurno, ispod boga mraka

čkiljim:

najlonske čarape što se na visoki ris

nepoznate koze natuku, prstima gladnim

izravno, na izrazitu tvar

ustremljuju ti se

ritualu odani, na stolicu sam posađeno

prijateljski, revere gladiš mi.

nisam za donaciju Crvenom krstu.

nisam za promociju u društvu,

jer visoki skup saopštio nam je, kako si najednom propao

noseći me

daleko od očekivanog civilizacijskog toka,

nespreman za moljce, ko umiljata mačka za naftalin molim.

 

Sanja Nikolic

 

 

Advertisements

Read Full Post »

U rečima/ In Words

Jedan izvrgnut rečima, takoreći u njima do vrata opstoji

sve što bi hteo, po opštem principu dobre volje,

da bude lako a nepredvidivo da postoji

 

izvanredan i izvan tokova

jasno navijen rečima, čovek svojstven rečima,

u pojedinačnim rečima ne, ne opstaje

kao Somalijka u Somaliji koja bi preko azaleja Japana šmugnula nekamo

 

ipak, postoji čovek po jednostavnosti rečjeg roda

u rečima pesme, opštem stavu blisko

podvedenim jednostavnosti, iako partitura

deo je stava izvedbe koja na koncu, još muzicira

 

recimo definicija gladi, gladan je glađu moren

čovek reči gladan, korakom zatupastim zanjiše vazduh i odudara!

jer i žedan je samo žeđu moren, dozvolite, al onoliko!

 

………………………………………………………………………………………….

 

A man, exposed to the words, subsists in them up to his eyeballs, so to speak

all he wants, guided by a maxim of a good will

is for his existence to be easy yet unpredictable

 

he is outstanding and he escapes the current

he is also clearly wound up by words, inherent in them

and, no, he won’t inhabit the single words

like a Somali woman in Somalia, that would die to sneak out somewhere,

to sneak out over azaleas of Japan, to sneak out about anywhere

 

yet there is a man according to the simplicity of the word’s gender

in words of a poem, close to the common stance

subsumed to simplicity, though a music score

is a part of a performance still being performed

 

let’s say, he is a definition of hunger, a hungry man being starved of

hunger

a man hungry of words, who swings the air by his blunt step,

and who distinguishes himself!

You have to allow a thirsty man to be anguished by thirst!

 

Sanja Nikolic

Translated by Neb Kujundzic

 

 

Read Full Post »

Ljubavi, čudna si za svet koji voli jedino po meri zadovoljštine

Ti si mi modri plod šljive odrođen od mene, čvrst, napupeo i jezgrasto mek

Takvi plodovi odbacuju se silno, jednakom strašću kojom su i pravljeni

Kako se pravi, tako se i ubija (to očevi najbolje znaju)

 

Ljubavi, u doba velikih nesigurnosti znaš uzimati raznorodna obličja:

Obličja crnog pevca, kad iskošenog pogleda seče kokoš ko ratluk

Uz ohoho zov, nedeljom bezvoljno položen na trpezu

 

Sklada nama treba ljubavi, a mi se još delimo na dvoje

Kao šljiva čiji tamni plač svaki dan dolazi po svoje:

Molim te, podari joj diskretno obožavanje svetlosti svih stanja

To na svetu, imaš samo ti

 

Sanja Nikolic

 

Read Full Post »

More Mehmed Paša / Mehmed Pasa Sea

Na promaji hrama nauljenog, jedan gazi al ko da je 300

senka plamen, noga sigurna bosa na kamen

ko je to, abat?

ili je crni Arap?

životinja neba, salamandera izvijenog vrata znak

Mehmed Pašo!

ovde divlji prstaci iz dubina morskih usmina ubrani nakon 200 godina po

prvi put ovog jutra

čekaju Vas

ali pogled je nevera,

zar

ne?

sa zidova hrama vode teku krakasto, to svila niz pliš

maslinama crnim i zelenim, glatke su lepljive za Vaše prste vanzemaljce

njihova so putuje u slatku vodu,

miris uspravno čist

moje pevanje, krhki pilići u peni belanaca lak su plen,

okovana fibulom za stenu

dovoljno velik da me sažme pod nebo

ti oh ti

čovek, a more

 

………………………………………………………………………

 

On the oiled temple’s breeze, one steps yet like 300

shadow is flame, the barefoot leg is safe on the stone

who’s that, abat?

or is he a black Arab?

the sky animal, the sign of a salamander’s risen neck

Mehmed Pasa!

this morning, from the sea’s labia depth, the wild date-shells taken after

200 years for the first time,

are waiting for you,

but the sight is infidelity

isn’t it?

down the temple walls, waters flow radially, that’s a silk through plush

to olives black and green, smooth and clammy to your fingers, aliens

salt of them voyages to freshwater

the fragrance uprightly fresh

my singing, fragile chicks in the glair foam are an easy catch

by fibula to the rock was chained I,

tremendous enough to collapse me under the sky

you, oh you

human, yet the sea

 

Sanja Nikolic

 

Read Full Post »

Kašikasto ja sred viljuške i noža,

a da plešem ja bih kao Isus na puteru,

lavlju kandžu na sebe a

sebe na volan

nabrekli list posle kiše na terakoti i teške reči pojesti.

neka utočišta izvesna su samo nasamo,

pećine sonantno tuguju mrak

a orhideja, krunisana

da se nakloni

ostalima u buketu

i da počne

 

Sanja Nikolic

 

Read Full Post »

Pozajmljujem dvojezične kozje papke

za noge preplavljene korenjem vena

u njima čudan smisao

klanjaju se telu i ujedaju me

podloga vojniku s obavezom

nimalo diskretne kao što sam ja,

crna sipa dobra za plavu šerpu

tromb brodi po krvavoj vodi na svoj nemušti način

zar ti, kralj iznenadne smrti, ostavljaš svetlucav trag mekušca

namernom sluzavom svetlošću gasiš sebe i mene

ti, kralj!

ni blizu savršenstva

tamna žena na tamnoj vodi

pakujem se s oteklim letnjim telom

i to je sasvim sasvim u redu

 

Sanja Nikolic

 

Read Full Post »

Stanujem u kapsuli, svi podaci čipovani

kodirani na stepen trišest

spisak ima red: ceđenjem jednačina stići do skeleta trisedam

na stolu pedantnih godina u zimu ni polovina uobičajenih mrava

savijena da dohvatim buckastu mrvu s poda

ali ne može velika kao kuća u kapsuli ja

oko nje požnjeto sve poznato

oduzeto od najezde ptičurina

stomak raste od nekog ludog u meni čuda

koje samo svoj rep gricka

ja sam još jedna bremenita krava

i čudo to zna

nikad me nisu čuli i to je dosta solidan znak

ja ništa ne cevčim do kraja

napokon iza mene je moguće zabosti nos u svaki preostali sadržaj

i sledeće čudo to zna

 

………………………………………………………………………….

 

 

I live in a capsule where all the codes are chipped,

coded to the level three-six

the list has an order: to reach the skeleton three-seven by squashing the

equations

on the table of pedantic years, in winter, not even the half of the common

ants

bowed I, to grub the chubby crumb from the floor

but can’ t, huge as a house in the capsule I

all known has been harvested around,

deprived from a huge birds’ raid

the stomach grows of some silly wonder in me

which bites it’s own tail

I’m one more pregnant cow

and the wonder knows about

they’ve never heard me and that’s quite solid sign

I sip nothing to end

finally, it is possible to put nose into any content after me

and the next wonder knows about

 

Sanja Nikolic

 

 

 

Read Full Post »

« Newer Posts

%d bloggers like this: