Feeds:
Posts
Comments

Posts Tagged ‘Sanja Nikolic’

Nadošao je mrak što ga je ceo dan punio kosmos

noćni duh na motke povešane živote stavio

krpena lica u nepovrat odneo

mastan mesec bebećeg naboranog lica ali srećnog

teretne se punoće noćas oslobađa

nju ulica dovlači dole na rub

ispod kape, jednaka težina smokvinog lista oplođuje majke

giganti stamenih gležnjeva, stamenih prstiju gde počiva zemlja i vi na njoj

majke na majci zemlji rascvetane,

vama svi u civilnom društvu duguju za bludni trud

a vi, žrtvujte vojsci i crkvi život deteta, namirite muškarca u sebi

volela bih da znam, da li se mlečni patuljci u vama već dižu protiv vas?

i kada tačno nastaje prevrat?

Opet ništa nije celo.

patinasto ogledalo u moru predvidivosti prikazuje samo jednog biciklistu

a što usamljena je nepredvidivost kod nas, on

povlači za sobom sa uskog grla ulice gegavo grlo kola trola

do spomenika koji ne okleva usred harema cveća

ali kasno, dosta kasno

ulazi dim u dim

upotpunjuje dekor nečeg nepomičnog poput

stena pod cunamijem

internatski revnosna, kao palidrvce skromno osvetljena

opet juri me mrak

i svetla sam i tamna i iskošena

senka na betonu

zato sviraj to ponovo Sem, sviraj

da progutam mesec ili će on nas

ova igra je turobni inferno sa nama,

pomućenima

 

Sanja Nikolic

 

Advertisements

Read Full Post »

Jer i smrt ima svoje veselje, raštimovane

harmonike i pianino

kičaste elemente zasluga smrti nosi smrt

 

smrt ima svoje veselje

veselog udovca koji nad grobom sa nogom na tanjuru pozira

dok postoji,

on ima svoju patetiku, orkestar koji mu veselom svira

smrt mu daje za pravo da vešto žonglira

 

smrt ima svoje veselje

to su sveća humka i telo, mrtvo zdrobljeno telo

bez mirisa i težine zatvoreno, ono blaženo levitira

 

jer i smrt ima veselje,

svoju ruku koja baulja i zabavu otima

smrt traži da ima svoje društvo koje za provod sabere

smrt traži i nađe budale koje izabere

 

Sanja Nikolic

 

Read Full Post »

Odloženo sam zimzeleno odelo i visim nahereno

starački odurno, ispod boga mraka

čkiljim:

najlonske čarape što se na visoki ris

nepoznate koze natuku, prstima gladnim

izravno, na izrazitu tvar

ustremljuju ti se

ritualu odani, na stolicu sam posađeno

prijateljski, revere gladiš mi.

nisam za donaciju Crvenom krstu.

nisam za promociju u društvu,

jer visoki skup saopštio nam je, kako si najednom propao

noseći me

daleko od očekivanog civilizacijskog toka,

nespreman za moljce, ko umiljata mačka za naftalin molim.

 

Sanja Nikolic

 

 

Read Full Post »

U rečima/ In Words

Jedan izvrgnut rečima, takoreći u njima do vrata opstoji

sve što bi hteo, po opštem principu dobre volje,

da bude lako a nepredvidivo da postoji

 

izvanredan i izvan tokova

jasno navijen rečima, čovek svojstven rečima,

u pojedinačnim rečima ne, ne opstaje

kao Somalijka u Somaliji koja bi preko azaleja Japana šmugnula nekamo

 

ipak, postoji čovek po jednostavnosti rečjeg roda

u rečima pesme, opštem stavu blisko

podvedenim jednostavnosti, iako partitura

deo je stava izvedbe koja na koncu, još muzicira

 

recimo definicija gladi, gladan je glađu moren

čovek reči gladan, korakom zatupastim zanjiše vazduh i odudara!

jer i žedan je samo žeđu moren, dozvolite, al onoliko!

 

………………………………………………………………………………………….

 

A man, exposed to the words, subsists in them up to his eyeballs, so to speak

all he wants, guided by a maxim of a good will

is for his existence to be easy yet unpredictable

 

he is outstanding and he escapes the current

he is also clearly wound up by words, inherent in them

and, no, he won’t inhabit the single words

like a Somali woman in Somalia, that would die to sneak out somewhere,

to sneak out over azaleas of Japan, to sneak out about anywhere

 

yet there is a man according to the simplicity of the word’s gender

in words of a poem, close to the common stance

subsumed to simplicity, though a music score

is a part of a performance still being performed

 

let’s say, he is a definition of hunger, a hungry man being starved of

hunger

a man hungry of words, who swings the air by his blunt step,

and who distinguishes himself!

You have to allow a thirsty man to be anguished by thirst!

 

Sanja Nikolic

Translated by Neb Kujundzic

 

 

Read Full Post »

Ljubavi, čudna si za svet koji voli jedino po meri zadovoljštine

Ti si mi modri plod šljive odrođen od mene, čvrst, napupeo i jezgrasto mek

Takvi plodovi odbacuju se silno, jednakom strašću kojom su i pravljeni

Kako se pravi, tako se i ubija (to očevi najbolje znaju)

 

Ljubavi, u doba velikih nesigurnosti znaš uzimati raznorodna obličja:

Obličja crnog pevca, kad iskošenog pogleda seče kokoš ko ratluk

Uz ohoho zov, nedeljom bezvoljno položen na trpezu

 

Sklada nama treba ljubavi, a mi se još delimo na dvoje

Kao šljiva čiji tamni plač svaki dan dolazi po svoje:

Molim te, podari joj diskretno obožavanje svetlosti svih stanja

To na svetu, imaš samo ti

 

Sanja Nikolic

 

Read Full Post »

More Mehmed Paša / Mehmed Pasa Sea

Na promaji hrama nauljenog, jedan gazi al ko da je 300

senka plamen, noga sigurna bosa na kamen

ko je to, abat?

ili je crni Arap?

životinja neba, salamandera izvijenog vrata znak

Mehmed Pašo!

ovde divlji prstaci iz dubina morskih usmina ubrani nakon 200 godina po

prvi put ovog jutra

čekaju Vas

ali pogled je nevera,

zar

ne?

sa zidova hrama vode teku krakasto, to svila niz pliš

maslinama crnim i zelenim, glatke su lepljive za Vaše prste vanzemaljce

njihova so putuje u slatku vodu,

miris uspravno čist

moje pevanje, krhki pilići u peni belanaca lak su plen,

okovana fibulom za stenu

dovoljno velik da me sažme pod nebo

ti oh ti

čovek, a more

 

………………………………………………………………………

 

On the oiled temple’s breeze, one steps yet like 300

shadow is flame, the barefoot leg is safe on the stone

who’s that, abat?

or is he a black Arab?

the sky animal, the sign of a salamander’s risen neck

Mehmed Pasa!

this morning, from the sea’s labia depth, the wild date-shells taken after

200 years for the first time,

are waiting for you,

but the sight is infidelity

isn’t it?

down the temple walls, waters flow radially, that’s a silk through plush

to olives black and green, smooth and clammy to your fingers, aliens

salt of them voyages to freshwater

the fragrance uprightly fresh

my singing, fragile chicks in the glair foam are an easy catch

by fibula to the rock was chained I,

tremendous enough to collapse me under the sky

you, oh you

human, yet the sea

 

Sanja Nikolic

 

Read Full Post »

Kašikasto ja sred viljuške i noža,

a da plešem ja bih kao Isus na puteru,

lavlju kandžu na sebe a

sebe na volan

nabrekli list posle kiše na terakoti i teške reči pojesti.

neka utočišta izvesna su samo nasamo,

pećine sonantno tuguju mrak

a orhideja, krunisana

da se nakloni

ostalima u buketu

i da počne

 

Sanja Nikolic

 

Read Full Post »

« Newer Posts - Older Posts »

%d bloggers like this: